Nemanja Mokar (na) Gori !! kusturica emir,,jel,te!

Ugled i cast Emira K.
Pise: Nermin Cengic

Mokar na gori: Kusta od kartona

"Mudri politicko-medijsko-ovakav-onakav aparat susjedne drzave, s kojim je Emir u intimnom odnosu vec decenijama, dosjeti se da mozda ne bi bilo lose iskoristiti svog omiljenog klovna kako bi se konacno obracunali sa uticajnim neistomisljenicima. A pretragom medijskog prostora te zemlje dodje se do zakljucka da na cijeloj teritoriji postoje tek dva do tri dovoljno jaka glasa koji ne daju vlastima da od sebe tvore bogove. Jedan od tih glasova je i rijetko zanimljiv, antifasisticki, otvoreni portal "E-novine", koji vec godinama skrnavi bozanski sindrom bitnika u Srbiji

Da nije budala, ovaj bi svijet bio neodoljivo dosadna dimenzija u kojoj bismo se udarali straznjicama kako bi izazvali bilo kakav potres. Medjutim, zahvaljujuci svakojakoj prepotentnoj budali koja imitira analni otvor, svijet nam nije dosadan, pa cak, u pojedinim trenucima pokusaja zabave zna biti i pretezno poguban zivom misleem stvoru.
Za razliku od ostatka misli i shvatanja, osovina zla nikako da se umori od neprestanog udara na krivudave mozdane puteve, pa se svako malo oglasi neki novi/stari fasisoidni izdanak koji nam "uljepsa" svakodnevnicu svojom gluposcu. A od gluposti jaceg oruzja nema i za to imamo mnogostruke dokaze. Samo je potrebno zagrebati po zaprasenom nam sjecanju. Ne moramo cak ici predaleko. Evo, iz ovih skorasnjih budalesanja po balkanskim vrletima jos prisutno, iako izbljedjelo sjecanje, priziva likove koji su svojedobno rane tvorili ili barem ucestvovali u soljenju istih, a kako bi duze trajale. Zahvaljujuci tome valjda i zive ta sjecanja u neblokiranom dijelu mozga pa se jave kad god pomenuti nakane sta novo uciniti. Usudno je da te nakane i djela obicno bivaju sasvim negativni od nikad docekanog pokajanja, pa se, ako još imamo snage, dodatno razocaramo u postupke inih.

I da me nisu pitali ja bih se osjecao pozvanim da kazem koju o najnovijem fekalisanju Mokrog Gorstaka, obzirom da je to impotentno fasisticko govno iz moje mahale. Porijeklom, ne i sadasnjim stanistem, jer Slobin Prvoborac vec duze vrijeme Mokri na Gori, komadu teritorije susjedne drzave koju je u sodelovanju z dezelo najblaze receno oteo ostatku tamosnjeg svijeta koji je jednako tih kao i zivalj s moje strane Drine.
Uprkos sredini iz koje je potekao i skoli kakvu je ucio, taj nekad zbilja sjajan reziser se pretvorio u tek jos jednu umobolnu spodobu koja brani misli da napreduje, svijetu da se pomakne sa vec smrdljive tacke besmisla. Nekako sam, racunajuci na pomenuto porijeklo, ocekivao da ce kad-tad stati na loptu, razmisliti o sebi i svemu sto ga okruzuje i sto cini od sebe sve ove godine otkad je probao viski iz ruku onog koji Ne Cuje Dobro Al’ Voli. Jer svaka se furka, kol’ko god zanimljiva bila, profura i ostane iza. Rijetki su primjeri, kakav je kod Kusturice da ti furke postanu nacin zivota i djelovanja. Jer furke su, valjda, pubertetski izljevi mozga koje sazrijevanje ponisti i ostavi u dobrom, losem, slatkom ili sramnom sje

Medjutim, zaljubljenik celuloidne trake i Maradoninog spolovila nikako da se izvuce iz svojih nadrogiranih vizija o drcnosti. Nastavlja samopokopavanje u ocima onih koji su ga nekad smatrali covjekom, a jos uvijek se, u nevjerici, nadaju postojanju zrnca normalnosti koja bi zarazila ostatak korteksa izgrizenog kupovanjem fasističke cigle.

Ali ne, ne da se reziser, zaboravljajuci sve derneke, akcije, lopte, cak i filmske citate zahvaljujuci kojima je i postao dovoljno bitan da ga se nekad nasiroko cijeni. Danas ima cijeli jedan drzavni aparat na koji se nakacio kako bi se branio od normalnog i primjerenog. O drzavi i drzavnom aparatu koja/koji u Kusturici prepozna svoj zastitni znak moze se suditi prema tome koga kandiduje za Nobelovu nagradu. Mislim, Dobrica Cosic. Prilicno bolesno, zar ne.

Onomad je od Andreja Nikolaidisa naplatio jednu od najbesmislenijih kazni za nanesenu mu dusevnu bol zbog Nikolaidisove izjave. Da ne gubimo vrijeme na pitanja – Otkud dusa nekom ko ju je poodavno izgubio? – dok bol sama po sebi nije upitna jer jedino ona moze objasniti besmislenost Emirovih poteza.

Nakon toga se uklovnjeni, popularni reciser i neimar bacio na skupljanje materijalno-tehnickih sredstava za ostvarenje svog novog, uvijek glomaznijeg od prethodnog, sna o pokretnim slikama, kojima hoce uslikati pisanu rijec Ive Andrica. Teklo je sve vise manje po planu. Okupio je svoju ekipu i ocekivao krenuti u poduhvat, slavljen i obozavan kako samo na Balkanu biti zna. Onda se javio problemcic nedostatka upliva na ziro-racun te se Kusturica namjesti i ovdasnjem voditelju svemirskog laboratorija RS-1992, koji mu je obecao komadic akvizicione telekom milijarde. Cak su i voz Potemkin-2010 doveli do Visegrada kako bi opravdali buduce ulaganje. Probrali su i kamencice kojim ce izneimariti ovostranu verziju mokrogorskog pejzaza. Ali, avaj. Dodje recesija i udari ovu bracu po miloklizu tamo gdje su najtanji, te se dodikovski sponzorluk Kusturicinog sna istopi za neka bolja vremena.

U medjuvremenu, mudri politicko-medijsko-ovakav-onakav aparat susjedne drzave, s kojim je Emir u intimnom odnosu vec decenijama, dosjeti se da mozda ne bi bilo lose iskoristiti svog omiljenog klovna kako bi se konacno obracunali sa uticajnim neistomisljenicima. A pretragom medijskog prostora te zemlje dodje se do zakljucka na cijeloj teritoriji postoje tek dva do tri dovoljno jaka glasa koji ne daju vlastima da od sebe tvore bogove. Jedan od tih glasova je i rijetko zanimljiv, antifasisticki, otvoreni portal "E-novine", koji vec godinama skrnavi bozanski sindrom bitnika u Srbiji. Uglavnom, odluci se aparat krenuti u odlucni boj za jednoumlje te pozva Kustu da im se pridruzi u ratu do istrebljenja. A ovom dobro dodje, jer valja opravdati dodjeljene parcele, ulozena sredstva i obecana sponzorstva.

I tako se desi najnoviji fekalni izljev mozga popularnog Kuste u vidu tuzbe protiv recenih E-novina. A kako to samo od sebe, bar za poznavatelje djelovanja E-novina, ne bi bio dovoljan apsurd, potrudio se sam Kusturica jer on ne tuzi izvor objave koja mu je zagrebala kokardu na celenci, a izvor je Pescanik (medij takodjer iz Srbije kao i E-novine), nego prenositelje Pescanikove objave, E-novine.

No, ni tu ne lezi stvarni korijen problema koji mi delirise mozak. Svaki put kad procitam razlog tuzbe, koji je: "povreda ugleda i casti" zbog dovodjenja u vezu nekakvim tamo ubicom SDB-a, nanovo pomislim – stani malo. Dokle, ba vise Emire, Nemanja, Kusturice? Ljubio si se sa Slobodanom (Milosevicem), svrsavao s Mirom (Markovic), grlio s Jovicom (Stanisicem), a Dobrici (Cosicu) i dan danas mazis muda golim rukama. I na sve to se po Visegradu nadomak Perucca i Srebrenice safatavas s Miloradom (Dodikom). O kakvom, bolan svom ugledu i casti govoris, picka li ti materina cetnicka???""""